Svijet je oduvijek bio muško mjesto u kojem su žene teško iskazivale svoje talente i znanje, a u borbi za svoja prava morale su podnijeti velike žrtve. Ni danas u 21. stoljeću ne možemo reći da su se u potpunosti izborile za svoja prava i da je ta borba gotova. Društvo je još uvijek naklonjeno muškarcima, a žene moraju ponekad uložiti duplo veći napor da bi bile viđene i da bi se njihov radi cijenio. I baš zbog toga je uvijek važno podsjetiti se na žene koje su stvarale povijest i koje su krčile nove staze kako bismo mi danas bile slobodne.
Mnoge od njih razvijale su svoje talente unatoč tome što ih okolina nije podržavala, čak ih je osuđivala, te su postale najveće u našoj povijesti.
Njih danas znamo po njihovom imenu i prezimenu, a izdvojile smo samo neke od njih. Njihova imena nose snagu jer su im posebnu vrijednost dodale najveće Hrvatice u povijesti.
Ivana Brlić-Mažuranić (1874. – 1938.)
Velika hrvatska spisateljica nosila je ime koje obožavaju generacije Hrvata. Rođena je 1874. godine u Ogulinu u poznatoj obitelji, a kasnije su se selili. Nakon vjenčanja za odvjetnika Vatroslava Brlića preselila se u Slavonski Brod gdje je provela veći dio svog života. Počela je pisati vrlo rano, ali prvi radovi su joj objavljeni tek na početku 20. stoljeća, a svoje pisanje posvetila je djeci. Pisala je kratke priče, obrazovne tekstove za djecu, a kao majka sedmero djece razumjela je djecu i znala je kako im se približiti kroz pisanje. Najpoznatija je po dječjim knjigama Čudnovate zgode Šegrta Hlapića, Priče iz davnine i Šuma Striborova koje su i danas među najvećim knjigama za djecu. Čak šest puta je bila predložena za Nobelovu nagradu za književnost. Hrvatski Anderson, kako je i danas nazivaju, 1937. dobila je posebnu počast i otvorila put za druge žene, bila je prva žena koja primljena u Jugoslavensku akademiju znanosti i umjetnosti.
Dora Pejačević (1885. – 1923.)
Dora Pejačević rođena je s velikim talentom za glazbu i bila je prva hrvatska skladateljica. Rođena je u plemićkoj obitelji, kao kći hrvatskog bana grofa Teodora Pejačevića i mađarske barunice Lille Vay de Vaya. Od ranog d djetinjstva imala je glazbeno obrazovanje, a prvu skladbu napisala je s dvanaest godina. Glazbeno se obrazovala u Zagrebu, Dresdenu i Münchenu, a u Hrvatskoj je živjela u obiteljskom dvorcu u Našicama. No posljednje dvije godine života, nakon udaje u 37. godini za austrijskog časnika Ottomara von Lumbea, provela je u Münchenu gdje je i umrla. Iza Dore Pejačević ostalo je 58 opusa s područja orkestralne, vokalno-instrumentalne, komorne i glasovirske glazbe, a mnoga njezina djela nikada nisu objavljena.
Slava Raškaj (1877. – 1906.)
Bila je velika hrvatska slikarica poznata po motivima mrtve prirode i akvarelima, ali je i bila gluhonijema pa je njezin uspjeh bio još teži. Rođena je u Ozlju u kraju gdje se nalazi rijeka Kupa koja će biti često motiv njezinih slika. Potjecala je iz ugledne obitelji koja joj je omogućila da osnovnu i srednju školu završi u Zavodu za gluhonijemu djecu u Beču. Tada je bilo posebno teško jer su se gluhonijeme osobe smatrale mentalno bolesnima. U Beču je dobila prve poduke iz crtanja, a nakon povratka u Zagreba učila je slikati kod Bele Čikoša Sesija. Slikala je akvarele koji su prozvani najvišim dometom hrvatskog akvarelnog slikarstva.
Marija Jurić Zagorka (1873. – 1957.)
Još jedna dama koja je obilježila hrvatsku povijest, ali i ostavila veliki utjecaj u feminističkom pokretu. Marija Jurić Zagorka bila je prva hrvatska novinarka i poznata književnica, a imala je jasan politički stav i borila se protiv germanizacije i mađarizacije. Njezin život bio je obilježen i mnogim privatnim bitkama. Kao 17-godišnjakinja se morala udati za Mađara, a iz braka je pobjegla tri godine kasnije. Stigla je u Zagreb i počela raditi u časopisu "Obzor", tu je radila 15 godina i od anonimne novinarke postala ugledan član redakcije. Borila se za prava žena, a pokrenula je i prvi časopis namijenjen ženama - Ženski list i Hrvatica. Uz bogatu novinarsku karijeru pisala je i feljtonske romane, a i danas su popularni njezini romani "Grička vještica", "Kamen na cesti", "Plameni inkvizitori" i mnogi drugi. Iako je obilježila hrvatsku književnost i novinarstvo, za vrijeme svog života često su podcjenjivali i ismijavali jer su ju poput mnogih snažnih i velikih žena u povijesti proglašavali ludom.
Zlata Bartl (1920. - 2008.)
Ime ove žene mnogi ljudi ne znaju, ali u svakoj hrvatskoj kuhinji se nalazi njezin dodatak jelu. Bila je znanstvenica koju svi znaju kao teta Vegeta. Rođena je u Bosni i Hercegovini, a u Hrvatsku je došla na studij te je u Zagrebu dobila diplomu profesorice kemije, fizike, matematike i metalurgije. Kasnije se opet vraća u Bosnu, ali život će ju vratiti u Hrvatsku gdje se zaposlila u poznatoj tvornici Podravka u Koprivnici. Počela je raditi u laboratoriju i 1959. stvorila dodatak jelima od povrća koji svi znamo pod nazivom Vegeta. Postao je jedan od najomiljenijih okusa u tadašnjoj Jugoslaviji, ali uz svoj tim uspjela je svom proizvodu osigurati i međunarodni uspjeh. No ova velika znanstvenica je i stvorila druge proizvode poput "juhe iz vrećice".
Mia Čorak Slavenska (1916. - 2002.)
Čorak Slavenska prva je hrvatska primabalerina i jedna od najvećih u baletnoj umjetnosti. Rođena je u Slavonskom Brodu, a iako je tada balet gubio na popularnosti ona je veliki talent pokazivala od najranije dobi. S trinaest godina je postala solistica, a prva hrvatska primabalerina 1934. kada je potpisala ugovor s HNK. No unatoč velikom talentu i uspjehu krajem tridesetih odlazi iz Hrvatske i postiže veliku svjetsku popularnost i zavidnu karijeru. Nastupa po cijelom svijetu, ali 1938. odlazi u Sjedinjene Države gdje niže uspjeh za uspjehom u Metropolitanu. Kasnije je u New Yorku otvorila baletni studio, a bavila se i pedagoškim radom na Sveučilištu u Kaliforniji.