Istraživači sa Sveučilišta u Göteborgu i drugih sveučilišta analizirali su dvanaest tisuća i sedamsto djece iz osam europskih zemalja, uključujući Švedsku. Istraživanje, koje je objavljeno u časopisu Prehrana i dijabetes, dio je europskog programa Identifikacija i prevencija prehrambenih navika i životnog stila koje izazivaju različite učinke na zdravlje kod djece i novorođenčadi. Taj program osmišljen je kako bi analizirao kako pretilost, životni stil te dijeta utječu na djecu između dvije i devet godina.
Tijekom istraživanja, stručnjaci su kontrolirali varijable poput težine roditelja, spola djece, te težinu koju su imali prilikom rođenja te izračunali BMI (indeks tjelesne težine) djece i povezali ga s rezultatima ankete koju su ispunjavali roditelji. Anketa je uključivala pitanja poput koliko često djeca gledaju televiziju te koliko vremena provode vani.
Monica Hunsberger, istraživačica sa Akademije Sahlgerenska, Sveučilišta u Göteborgu je komentirala:
„Naša studija pokazuje da se djeca manje igraju vani, češće su u kući te vjerojatno imaju televiziju u spavaćoj sobi. No, čak i kad se ti čimbenici uzmu u obzir, povezanost statusa djeteta koje je jedinac i prekomjerne težine je velika. Pokazalo se da je vrlo rizično biti jedinac što se tiče prekomjerne težine, neovisno o čimbenicima za koje smo mislili da mogu objasniti razliku.“
Prema izvještaju, više od dvadeset i dva milijuna djece su pretila. Pretilost je veća kod djece iz južnih država poput Španjolske, Cipra i Italije, nego kod djece iz sjevernijih država poput Švedske.
Uobičajeni čimbenici rizika za pretilost među djecom generalno uključuju:
- Prehranu – što više kalorija dijete konzumira imat će veću težinu. Roditelji bi trebali paziti što njihova djeca jedu, iako je nedavnim istraživanjem utvrđeno kako poticanje djece da jedu povećava rizik za pretilost.
- Tjelesne aktivnosti – djeca bi se trebala igrati svakodnevno. Igranje će u velikoj količini smanjiti vjerojatnost za pretilost.
- Genetiku – istraživanje je pokazalo kako je najveći faktor rizika kod djece za pretilost kad se oba roditelja bore sa tjelesnom težinom.
- Okruženje kod kuće – Djeca najčešće jedu kad i njihovi roditelji, odakle dolazi važnost dobrih obiteljskih obroka.
- Zdravstvena oboljenja – određena medicinska stanja, poput povišenog kortizola i hipotireoze mogu pridonijeti pretilosti djece.
- Psihološki faktori – sres i depresija mogu pridonijeti pretilosti kod djece zbog toga što neka djeca koriste hranu kao sredstvo bijega od problema.
- Razvojni faktori – prema istraživanju, dojenje djeteta te drugi razvojni faktori mogu smanjiti rizik pretilosti kasnije u životu, dok nedostatak dojenja može povećati rizik.
Lauren Lissner, također sa Akademije Sahlgerenska, Sveučilišta u Göteborgu je zaključila:
„Razlozi za povećani rizik za pretilost koji djeca bez braće i sestara imaju može biti i u razlikama u individualnom obiteljskom okruženju te obiteljskoj strukturi koju ne možemo dovoljno podrobno ispitati i kvalificirati. Kako bismo bolje razumjeli tu vezu pokrenut ćemo dodatna detaljna istraživanja tih obitelji iduće godine.“