Voli se igrati, ima razvijenu maštu, druželjubiv je. Nije pretjerano otvoren s drugom djecom, jer ima rođaka istog uzrasta, pa se vezao za njega, ali na kraju se ipak opusti u igri. Muž je neki dan primijetio da sin ponavlja kad mu se nešto kaže. Na primjer, ja mu kažem: To je baš lijepo, to tako treba, a onda primijećujem da on to u sebi ponovi par puta ili se veže za jednu riječ koja mu je iz nekog razloga zanimljiva pa ponovi nekoliko puta u sebi.
Je li to nešto simptomatično? Inače je ljutica i živac, tu je na tatu, ali brzo ga prođe. Sav je u svom svijetu, stalno nešto priča, razmišlja, igra se prodavaonice, doktora, imao je i imaginarnog prijatelja. Strah me, previše sam fokusirana na njega, jedinac je, ja sam stalno s njim, pa počnem čitati, pročitam svašta, da bi to mogao biti znak nekakvih eholalija, opsesivno kompulzivnih misli itd. Je li to neka razvojna faza kod djeteta? Imam li razloga za brigu? Ponekad mislim da ponavlja riječi da ih upamti, da je to nešto što će ga učiniti odraslijim ako upamti, da želi biti veliki.
Odgovor:
Poštovana,
vidim da ste zabrinuti i da ste već dosta istraživali ponavljanje koje spominjete. Prema vašem pitanju, kada navodite da dječak „ponovi nekoliko puta sebi“, a istovremeno koliko shvaćam vi prepoznajete što govori, nisam sigurna izgovara li dječak na glas ili ne. U svakom slučaju, ponavljanje jest uobičajena faza razvoja govora i tada djeca ponavljaju kako bi usvojila riječi, ali obično završava oko treće godine.
Istovremeno, svako dijete i odrasla osoba ima i tako zvani „unutarnji samogovor“ koji služi usmjeravanju ponašanja, regulaciji emocija, motiviranju i slično.
Preporučila bih da dogovorite pregled kod logopeda kako biste provjerili koja je pozadina ponavljanja kod vašeg dječaka. Čini mi se da ćete tako najbolje umiriti svoju zabrinutost. Želim vam sreću s daljnjim nastojanjem da bolje razumijete vaše dijete.