Dječak ima poteškoće sa čitanjem i pisanjem. Radi li se o disleksiji i/ili disgrafiji?

Problem se očituje u činjenici da nije uspio svladati slova, da mu kod čitanja teksta treba vremena da se prisjeti koje je koje slovo da bi išta spojio u rečenicu i pročitani tekst prije zapamti napamet, nego li ga čita s razumijevanjem. Što se tiče brojeva, još uvijek miješa 4 i 9. Prvi je razred prošao s 4, ali u drugom su problemi nemili. Učiteljica je pozvala sestru na razgovor i predložila joj da maleni uči po posebnom programu. Ona je očajna, a meni glavom prolazi misao da se ne radi ovdje možda o disleksiji i disgrafiji?

Sestra isto tako govori da nekad napiše zadaću u krtkom vremenu i bez ikakvih problema, a nekad se to pisanje pretvara u mučenje za oboje, jer jednostavno kao da mu pada koncentracija i ne razmišlja koliko bi možda trebao. Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru i jedva čekam vidjeti Vaš savjet, jer vidim da je sestra stvarno zabrinuta i očajna. Hvala Vam! teta

Draga teta,

Jako je lijepo od vas što se javili i što želite pomoći Vašoj sestri koja je zabrinuta zbog poteškoća svoga sina. Teško je reći na temelju vašeg opisao o čemu se točno radi, odnosno jesu li Vaše sumnje o disleksiji i disgrafiji opravdane, stoga ću vam navesti neke informacije koje bi vam mogle pomoći da se sami približite odgovoru.

Naime, neki vidljivi simptomi disleksije i disgrafije su sljedeći: - teškoće pri čitanju (nepovezivanje slova, slovkanje) - teškoće pri pisanju (izostavljanje slova, zamjena slova ili slogova) - teškoće u razumijevanju teksta - teškoće u pronalaženju primjerenog značenja riječi - neuredan rukopis - teškoće pri izražavanju misli u pisanom obliku - pogrešno ponavljanje onog što čuje - teškoće pri korištenju zamjenica i priloga

Iako se većina ovih simptoma javlja kod velikog broja djece koja zapravo nemaju disleksiju, ti simptomi su kod osoba s disleksijom jače izraženiji, češće se javljaju te duže traju. Zato je važno obratiti pažnju i na to javljaju li se uvijek iste karakteristične pogreške, kao što su npr. nesposobnost povezivanja glasa sa slovom, poteškoće povezivanja glasova i slogova u riječi, zamjenjivanje sličnih slova (grafički ili fonemski sličnih), pogreške u strukturi, tj. premještanje redosljeda, umetanje ili izostavljanje slova u riječima, zamjene riječi (pogađanje u čitanju), teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza, vraćanje na već pročitani red ili preskakanje redova... Također, dolazi i do toga da djeca miješaju međusobno slične brojeve, kao što ste Vi naveli da Vaš nećak miješa brojeve 4 i 9. Uz to, često se javlja problem s urednošću rukopisa kao i nesigurnost vezana uz orijentaciju u prostoru (lijevo – desno, gore -dolje) i vremenu (jučer – danas – sutra).

Za djecu s disleksijom i disgrafijom, praćenje nastave prema redovnom programu ponekad može biti teško savladivi izazov. To za posljedicu može imati frustriranost, ali i nezadovoljstvo sobom što može dovesti do brojnih drugih nepoželjnih stanja i ponašanja. Zato je vrlo bitno na vrijeme prepoznati disleksiju i disgrafiju kako bi se, zajedničkom suradnjom roditelja, učitelja i stručnjaka (logopeda), simptomi ublažili. Djeca u nižim razredima ponekad mogu uspješno prikriti svoje teškoće čitanja i pisanja pa se prave teškoće mogu javiti tek kasnije. Ukoliko dječak ima poteškoća s praćenjem redovne nastave pohađanje nastave prema posebnom programu moglo bi mu olakšati usvajanje gradiva kao i dugoročno imati bolje posljedice nego da dječak postiže neuspjeh prema redovnom programu i pritom još ne uspijeva pratiti gradivo. Više informacija o samom postupku te o pravima djece s disleksijom u osovnoj školi možete naći na sljedećem linku: http://www.hud.hr/w-tekstovi/w-prava.html#OS.

U svom upitu, spomenuli ste i da se ponekad javljaju problemi s pisanjem domaće zadaće. S obzirom da niste naveli kakav je dječak inače, ne vezano uz školske obaveze teško je zaključiti nešto o njegovu temperamentu te u skladu s tim predložiti na koje načine bi mu se moglo olakšati učenje i pisanje zadaće. Spomenuli ste jedino da ponekad bez problema i ukratkom vremenu napiše zadaću, a ponekad to postaje pravo mućenje. U tom slučaju trebalo bi razmislilti o tome što je drugačije u tim situacijama – radi li se o tome da je zainteresiran samo za neke predmete, a za neke druge nije? Ili je možda to vezano uz mjesto gdje piše domaću zadaću (npr.ako ju nekad piše u dnevnom boravku, a nekad u sobi)? Ili uz vrijeme (nekada ujutro, nekada navečer)? Puno je još faktora koji mogu varirati te bi bilo dobro kada bi Vaša sestra uočila što više njih koji se razlikuju u situacijama kada pisanje zadaće prođe dobro i kada ne prođe dobro.

Nadam se da ste u ovom odgovoru dobili neke korisne informacije. Ukoliko se kod Vašeg nećaka i radi o disleksiji primjerenim pristupom te se poteškoće mogu uspješno savladati. Ono što je još važno napomenuti jest da disleksija nije bolest već poteškoća vezana uz čitanje i pisanje koja se javlja kod otprilike 10% populacije i nije rezultat smanjene inteligencije ili lošeg ponašanja i motivacije. U prilog tome ide i informacija da su brojni nadareni, kreativni i izrazito uspješni ljudi imali disleksiju (Leonardo da Vinci, Albert Einstein, Hans Christian Andersen...).

Lijepi pozdrav,

Tea Knežević, univ.bacc.psyh.Centar Proventus