Znanje, talent i više od 20 godina iskustva značajno otežava sažimanje njene biografije. Više od desetljeća, Ivana Nobilo Laninović je uključena u odnose s javnošću, s naglaskom na interno i krizno komuniciranje. Ima bogato iskustvo u provođenju detaljne dijagnostike i poboljšavanja modela komunikacije i vođenja promjena u organizacijskom ponašanju kao i transformacija na osobnom planu. Kroz istraživanje, trening za kompanije i individualno, Ivanin cilj je kombiniranje znanstvenih i alternativnih tehnika budući da se i na svjetskoj razini bilježi porast holističkog pristupa u svim aspektima naših života. Duhovnost joj je vrlo važna, ima široki spektar interesa pa u slobodno vrijeme proučava religije, istočnjačku filozofiju i medicinu, kristale, fitoterapiju, svjesnu prehranu, a i certificirani je hipnoterapeut. Ivana je zaljubljenica u prirodu i sport, a sa suprugom i djecom trenutno živi u Švicarskoj. Tko bi rekao da je ova bivša estradna menadžerica nekada palila i žarila hrvatskom estradom. Danas za tu istu scenu kaže da je nevjerojatno dosadna scena, štoviše beznadna. Britka na jeziku, pri pomisli na Lijepu našu, kratko i jasno kaže: Nove generacije 21.stoljeća obrazuju ljudi iz 20.stoljeća po sustavu iz 19.stoljeća. S Ivanom Nobilo Laninović razgovarala je naša Marija Pajić.
Tko je zapravo Ivana?
Kao i većina današnjih žena, imam puno uloga kroz koje balansiram, ostvarujem se i pokušavam održavati mir, harmoniju, sreću i sve ostalo čemu težimo. Osoba sam koja uvijek traži i radi na dubljem razumijevanju ljudi, procesa i uzroka, konstantno sam željna znanja i napretka i još uvijek imam želju za napraviti promjene. Volim kvantnu fiziku, kombiniranje znanstvenih i alternativnih znanja, alata i tehnika. Zaljubljenik sam u prirodu, životinje, hranu, putovanja i sport s puno polja interesa. Vjerujem u dualizam i holizam i da svi odgovori čekaju na mjestima gdje se dva ili više područja ekspertize preklapaju.
Kako je tekao tvoj poslovni put?
Počela sam raditi rano, već sa sedamnaest godina i radila različite poslove pa me muž zafrkava da ću uskoro moći u penziju, jer imam već 27 godina iskustva u radnoj knjižici. Iako se može činiti da sa, dugo tražila svoj put, meni se čini da sam samo skupljala iskustva i znanja koja su mi bila potrebna i gradila me kao poslovnu ženu. Jedina konstanta u svemu je da sam poduzetničkog duha i da sam se uvijek trudila biti neovisna.
Griješiti je ljudski, žališ li za nekim poslovnim odlukama?
Ako je ljudski griješiti ja sam jako čovjek haha, jer grešaka je bilo puno, ali doista ne žalim ni za čim. Lako je na stvari gledati si odmakom, kad postoji cijeli kontekst i stvari koje su prethodile i koje su slijedile, ali kad si unutra, kad se stvar dešava i kad imaš okolnosti kakve jesu odlučiš kako misliš da je najbolje u tom trenutku. I nema nazad. Volim sve svoje greške i puno su me naučile.
Kada ti je bilo najteže – gledajući s poduzetničkog aspekta?
Kad počinjete mislite da je najteže početi, kad taj dio prođe onda mislite da je najteže rasti, pa dođe pad pa mislite da je najteže ustati pa opet rasti pa neki novi projekt započnete i opet u krug. Sve su to samo poslovni izazovi koje treba proći sa što manje stresa. Ne treba se poistovjećivati s poslom, mi nismo naš posao, to je samo mali segment nas. Promijenila sam poslove, fakultete, tržišta, zapravo karijeru kompletnu nekoliko puta, padala i ustajala i sigurna sam da bih opet sve ponovo. Znači, nije bilo teško nego izazovno.
Na što si u životu najponosnija?
Teško mi je izdvojiti, jer ponosna sam na puno osoba, svoju djecu, muža, obitelj, prijatelje, kolege, poznate i nepoznate ljude koji se trude napraviti svijet ljepšim mjestom za život. Ponosna sam i na sebe. Što sam starija, više sam ponosna, više slavim uspjehe.
Dosta ulažeš u obrazovanje pa kako je tekao taj put?
Kao i u poslu, studirala sam različite stvari, počela s pravom koje sam napustila na zadnjoj godini, pa kratko novinarstvo pa završila odnose s javnošću i onda krenula prema ekonomiji, odnosno marketingu i kreativnom upravljanju pa do menadžmenta koji sam na kraju i doktorirala. Kad zbrojim godine na fakultetima zvuči suludo, ali baš sve mi koristi u životu.
Kako Pia i Ian gledaju na maminu karijeru? Čemu ih učiš?
Učim ih kako biti dobar čovjek, kako poštivati ljude, životinje, biljke, planetu - kako odgovorno i održivo živjeti. Sad sam pitala Iana što mama radi kada ode na posao i on mi kaže da razgovaram, učim francuski i imam sastanke haha. Pia misli da sam štreberica iz dvadesetog stoljeća. Stvarno se trudim ne opterećivati ih svojom karijerom i kad sam doma da me vide kroz druge uloge.
Koliko oni koriste tehnologiju i koliko ti pratiš korak s njima?
Ian ima četiri godine i koristi jako ograničeno, jer se trudimo da ne provodi vrijeme pred ekranima, a s Pijom je borba, jer mi ograničavamo, a ona uvijek želi još. Piju jako zanima digitalna tehnologija, prati sve novosti, a izvrsna je i u korištenju digitalnih alata za obradu slika i videa. Osobno nisam ljubitelj tehnologije nego sam priučeni korisnik. Dakle, dosta pratim i dosta znam ali me realno ne zanima nego se trudim držati korak, jer mi treba zbog djece i posla.
Većina te gleda kroz prizmu estradnog menadžmenta, kako danas gledaš na tu životnu etapu?
S veseljem, bilo je to divno iskustvo. Moj tim i ja radili smo velike stvari, bili smo bitan kotačić koji je cijelu industriju gurao naprijed. Bez lažne skromnosti, takvu ekipu ne vidim ni u naznakama danas. Bili smo spoj znanja, iskustva, mladosti i inovacije. Drago mi je da smo i danas svi u kontaktu i još uvijek se cijenimo i volimo.
Pratiš li stanje na hrvatskoj estradi i što misliš o istoj?
Prestala sam aktivno pratiti prije osam godina, a posljednje tri ne pratim uopće, ali kad se i uključim vidim da se stvari nisu pomaknule niti milimetra, a dio je i nazadovao otkad sam napustila industriju. Nevjerojatno dosadna scena. Čini se beznadno.
Činjenica je da Hrvatska nema prave zvijezde u punom smislu riječi mlađe od 40 godina, većina živi na staroj slavi ili jednostavno mladi ljudi ne uspijevaju pridobiti široke mase – zašto je to tako po tvom stručnom mišljenju?
Postoje talentirani i manje talentirani ljude koji nešto rade i medije, ali to nije dosta iako ljudi uporno misle da je. Čak i prateći vokali isto zvuče, gitare isto zvuče, sve isti ljudi. Dosadno do boli. Nema menadžmenta, nema strategije, nema vizije, nema plana, nema znanja o pozicioniranju, segmentiranu, targetiranju, marketinškom spletu, brendiranju, odnosima s javnošću, event menadžmentu i da ne nabrajam dalje. Malo je dobrih autora, a i ti dobri su se ulijenili, jer nemaju konkurenciju. Zatvorili smo se unutar svojih granica i stagniramo. Sve je isto, isto zvuči kao i prije 10 godina. Sklop ljudi i razmišljanja u industriji je debelo iz prošlog stoljeća. Ponekad se pojavi iskra kod pojedinaca, ali atmosfera to ubrzo ugasi. Ne usude se ljudi, nema motivacije, a cijeli sistem je nakaradan i ne pomaže, poduzetnička klima koma, a kao što sam već spomenula kreativna industrija kompletna, ne samo glazbena izuzetno se malo cijene u društvu
.
U braku si s poznatim bivšim sportašem Dejanom Laninovićem koji je također uspješan poduzetnik, radite li skupa i savjetujete li jedan drugog?
Da, ponosna sam na Dejana i njegove uspjehe. Uz sportsku karijeru izgradio je i poduzetničku, a i akademsku gura pa očekujemo da završi i doktorski studij koji je upisao. Uz to je divan otac i partner, baš me motivira i inspirira. Uvijek imamo par projekata na kojima surađujemo, a imamo i veliki dio projekata na kojima svatko radi za sebe. Naravno da se savjetujemo, pomognemo jedan drugome, imamo različita znanja i iskustva koja su komplementarna i daju dodanu vrijednost onom drugome.
Što god si radila, uvijek si imala dugoročan plan – je li to tajna uspjeha?
Teško bi rekla da je to ključ uspjeha generalno, ali svakako je veliki dio moje osobne formule uspjeha. Svi smo drugačiji i trebaju nam različite stvari. Dugoročni plan je više neka vizija i glavne postavke plana, a onda treba fleksibilnost kako bi se u trenu znao prilagoditi, predanost ideji i konstanta u radu. Onda ponekad dođe i malo sreće da te pogura. Ali definitivno ako ne znaš kuda ideš upravo ćeš tamo i stići - nikuda.
Osluškuješ li svoju intuiciju na privatnom i poslovnom planu?
Uvijek. Kao što sam spomenula, vjerujem u dualizam i holizam, kombiniranje tehnika. Treba razvijati sva znanja, sve alate, sve tehnike. Intuiciju imamo svi, ali je izgubimo po putu, jer joj se ne daje važnosti dok se razvijamo, ali u neko doba života, netko prije, a netko kasnije dobijemo potrebu probuditi je ponovo. Odlučujem ovisno o situaciji i okolnostima, ali da, uvijek potražim i mentalni i intuitivni odgovor.
Kako si I sama jednom rekla - od pjevača bez nastupa i lošeg rejtinga napravila si pjevača koji nastupa u dvoranama, ima rejting top izvođača i nekoliko stotina tisuća vrijednosti sponzorskih ugovora – možeš li dati savjet nekim mladim menadžerima koji tek kreću u estradne poslovne vode?
Nemojte ulaziti u taj posao samo zato što mislite da je posao seksi i da ima puno novaca. Jedan bivši klijent se ljutio kad bi mu rekla da mi je svejedno hoću li plasirati cipele, Coca Colu, jogurt ili njega, ali to je istina. Baza znanja je ista, a u prethodnim pitanjima sam već odgovorila koja su to znanja. Naravno, na to idu soft skills, od komunikacije, vodstva, upravljanja ljudima, stresom i slično. Treba znati ispričati priču. Nažalost, veliki broj mladih koji počinju nemaju predznanja, a onda nisu ni dovoljno motivirani da uče po putu.
Kći si uspješnog odvjetnika, a k tomu si svojedobno studirala pravo – je li te otac naučio nekim pravnim načelima i žališ li možda što nisi odvjetnica jer u Lijepoj našoj to djeluje kao posao iz snova s obzirom na to da uvijek imaš posla?
Tata je zakon odvjetnik. Da mu nisam kćer, a da mi je frka, uvijek bi njega zvala. Ima znanje, iskustvo, fokusiran, strukturiran, precizan i neovisan. Nije me učio pravu, ali sam naučila od njega kao pravnika dosta. I ovako uvijek imam posla, a i kao pravnica bi teško selila na nova tržišta kao što to činim sada.
Što je za tebe posao iz snova?
Sve što ti čini gušt od kojeg možeš i živjeti na način na koji želiš.
Što radiš kad ne radiš?
Uglavnom sam s mužem i djecom, kuhamo, slušamo muziku, pjevamo i plešemo, planinarimo, putujemo, šećemo po šumi, ležimo na plaži, sadimo vrt ili makar cvijeće, trčim, hodam, meditiram, vježbam yogu, čitam, razmišljam.
Život te odveo u Švicarsku pa kada usporediš poduzetničku klimu tamo i u Hrvatskoj, što mi krivo radimo?
Nisam još dovoljno dugo ovdje da bih znala formulu, tek smo prije par mjeseci preselili iz Londona, ali već sedam godina intenzivno radim po zapadnoj Europi, Švicarskoj i UK i uspoređujem s Hrvatskom. Kod nas je su krive postavke. Država, a ne ljudi su u centru događanja, ali onda ta država ne daje nazad ljudima nego dijeli između povlaštenih struktura. Veliki problem je i da ljudi vode tuđe, a ne svoje živote, ne podržavaju se poduzetnici, ne cijeni se kreativna industrija. Stojimo ili nazadujemo. Nove generacije 21.stoljeća obrazuju ljudi iz 20.stoljeća po sustavu iz 19.stoljeća. Kompletna klima je kriva i ona nema veze s politikom lijevo i desno, jer suštinski svi imaju jednaki bug u vlastitom sustavu. Švicarska ima nevjerojatan balans između poslovnog i privatnog dijela života, pogotovo ako uspoređujem s Londonom. U Londonu ljudi rade cijeli dan, većinu dana ne stignu ni jesti. Ovdje svijet zastane u podne, jer svi, baš svi idu na pauzu za ručak, a u 17 sati za njih ne postoji ni email ni poslovni telefon. O vikendu da ne govorim. Zna se red, kad je vrijeme za što i za to su dobro plaćeni. Kad kažu da je život u Švicarskoj skup kažem da i vrijedi i da mora biti skup. Koncept je takav da je skupo sve, svačiji rad se cijeni, ali zato i farmer i blagajnik mogu odškolovati djecu, ne brinu o plaćanju računa. Prosjek je visok, viši nego bilo gdje, a ovih u velikom minusu ili velikom plusu ima manje nego drugdje. Umjerenost i stabilnost su odlike.
Koliko su se pandemija i lockdown odrazili na tvoje poslovanje?
Zvuči ludo, ali ova 2020 je bila divna godina za nas. Izbjegli smo potres u Zagrebu, lockdown smo proveli u obiteljskoj kući u Lumbardi, sadili vrt, šetali i bili stalno na čistom zraku. Čak i kad sam radila, bila sam vani. Preselili smo u Švicarsku, super se snašli. Zbog fleksibilnosti i brzine uspjeli smo poslovanje prilagoditi novonastaloj situaciji. Naravno da nije sve isto, naravno da neke stvari nedostaju, ali neke su postale i bolje. Ovo je još jedan izazov iz kojeg se može narasti. Najbitnije je sačuvati zdravlje, kako fizičko tako i mentalno.
Koji su po tebi poslovi budućnosti?
Generalno sve vezano uz robotiku, umjetnu inteligenciju, informatiku, tehnologiju, kao i medicina i zdravstvo općenito. Također bit će bitno znati razvijati aplikacije i software, upravljati podacima tipa podatkovni analitičar ili znanstvenik, digitalni arhitekt, sve marketinško integrirat će se s prodajom pa će marketing stručnjak biti tražen. Sve u svemu, obrazovanje kao što sad postoji nestaje, traže se moduli kroz koje mogu skupljati znanja koja trebaju za određeni posao koji želimo obavljati.