Vaš radni stol vas, tvrde znanstvenici, pokušava ubiti,a ako već ne ubiti, onda barem zaglupiti.
Ne znamo kako vas, ali nas jako zabavljaju ova istraživanja koja znanstvenici stalno provode, kao i zaključci do kojih dolaze. Pa zato evo još jednog od njih...
Jedno od nedavno objavljenih istraživanja, a što je popratio i New York Times, otkrilo je da kada sjedimo cijeli dan "električna aktivnost u mišićima opada... što dovodi do cijelog niza štetnih meraboličkih posljedica", a nažalost čak niti uobičajene doze vježbanja ne pomažu ukloniti štetu. No, sada postoje novi dokazi štetnosti sjedenja - ne samo da postajete deblji, već postajete i gluplji (a i mi koji radimo na računalima očito prednjačimo s obzirom da nam se posao sastoji od sjedenja za stolom)
Sabine Schaefer, znanstvenica na Institutu Max Planck (poznati njemački istraživački institut u području prirodnih znanosti i tehnologije) istraživala je utjecaj hodanja na pamćenje. Kad je ona usporedila rezultate kod djece i mladih odraslih ljudi po pitanju memorije (kada su sjedili i kada su hodali) njezini rezultati su pokazali da je pamćenje puno bolje ako se krećemo. I ne samo to pamćenje se može popraviti kada osoba hoda svojom vlastitom odabranom brzinom u usporedbi s nametnutom brzinom od strane znanstvenika. Ovo posebno vrijedilo kod rješavanja težih zadataka vezanih za pamćenje, i više kod djece, nego li kod odraslih.
Drugim riječima, umjesto da mislimo da nam istovremeno hodanje i pamćenje dijeli mentalne i fizičke resurse, odnosno da se ne možemo na oboje maksimalno koncentrirati, znanstvenici su otkrili da "povećanje fizičke aktivnosti može pomoći kognitivnim funkcijama". Hodanje povećava vaše resurse energije, što se onda može potrošiti na bolje pamćenje.
Zašto hodanje nekom određenom brzinom nije imalo isti efekt na pamćenje kao i hodanje po vlastitom tempu ispitanika? Znanstvenici nagađaju da "hodanje određenom brzinom, koja je bila dosta sporija od odabrane brzine ispitanika, naprosto nije bila dovoljno brza da bolje potakne tjelesno 'uzbuđenje' da bi se postigao željeni efekt", kao i da potreba "da se vodi računa o tome koliko se brzo hoda" ometa pamćenje.
Naravno, ne može se (niti bi se trebala) svaka mentalna aktivnost obavljati dok se hoda, ali ovo novo istraživanje dokazalo je da prikovanost za stol – bilo da radimo ili ako dijete uči, nije dobra niti za naše fizičko zdravlje niti za naš um.
Znanost tvrdi da često do kreativnih, poslovnih ili drugih umnih napredaka dolazimo kada nam mozak ne razmišlja direktno o problemu kojim se bavimo. Zbog toga se često najbolje ideje javljaju u situacijama opuštanja – kao što je recimo za vrijeme tuširanja ili vožnje automobilom. Ili pak, ako se držite ovog istraživanja, možete otići prošetati ili džogirati – jer to je očito još jedan dobar način da dodatno stimulirate svoj mozak. Uostalom, tako su to činili Einstein i Charles Darwin.
Izvor: smallbusiness.yahoo.com