Ecija Ojdanić jedna je od najuspješnijih i najomiljenijih hrvatskih glumica.To je dokazala i kada je prije točno 11 godina pokrenula Kazalište Moruzgva s kojim unatoč pandemiji koronavirus ima pune ruke posla. Kakve joj je sve izazove život postavljao, kako stiže uskladiti obiteljske i poslovne obaveze i zašto joj je majka najveći uzor – otkrila je našoj Mariji Pajić!
Kako se protekla godina i pandemija odrazila na život direktorice nezavisnog kazališta?
Ova godina je svima bila, blago rečeno, izazovna. Potresi, pandemija, lockdown, spoznaja da način života u kojem smo se osjećali sigurno više ne postoji. Ali sad, iako ograničenja još postoje, i trajat će još neko vrijeme, mogu zaključiti da sam puno toga naučila o sebi. I da je godina za zaborav, bila godina učenja. Shvatila sam da s malo možemo puno. Shvatila sam da je moje malo kazalište uspjelo preživjeti i u ovim groznim uvjetima. I da se 12 godina sustavnog ulaganja u kazalište , ljude, predstave, isplati. Čak smo i obje premijere koje smo uspjeli isproducirati, predstavu Majstori Ane Tonković Dolenčić, i monodramu Vla Vla Vlajland cabaret , autora Ivana Lea Leme, iskoristili kao svojevrsnu terapiju u odnosu na koronu i potres koji nas je zadesio. Naime, i jedan i drugi tekst su praizvedbe, i imaju inspiraciju u nemilim događajima koji su obilježili 2020. godinu. Vratilo nam se to s pregršt predstava u ovo teško vrijeme za kazalište. I s 4 nagrade, od čega su 3 međunarodne, sve za moju monodramu Vla Vla Vlajland cabaret. Veliki je to kompliment i potvrda našeg rada. Jedino s čim se ne mogu pomiriti jest prerani, okrutni odlazak moje dugogodišnje suradnice.
Mnogi se pitaju kako uspješno žonglirate s toliko uloga i životnih obaveza poput majke, supruge, omiljene glumice, direktorice kazališta, aktivne sportašice?
Ljubav prema svakom tom segmentu mog života. I malo sna . Ja naprosto uživam biti i majka, biti prisutna u životu svojih klinaca, kuhati im, razgovarati s njima. Trčanje je moja dugogodišnja ljubav, moja psihoterapija. A Moruzgva moje treće dijete. I kako sad zapostaviti i jedan od tih segmenata? A vječna inspiracija je moja mama. U usporedbi s njom, ja sam neka lijena ženica.
Jeste li nekada sanjali ono što imate danas? Ako niste, što još nedostaje?
Da mi je netko prije 20 godina rekao da će moj život ovako izgledati, ja optimist po uvjerenju i karakteru, bih mu rekla da se najeo ludih gljiva. Dogodilo se puno neočekivanih stvari, recimo poput Moruzgve. Svašta sam u životu planirala, ali biti na čelu nezavisnog kazališta nisam planirala. A ispada da sam u profesionalnom životu, na to najponosnija. Apsolutno sam najponosnija na svoju obitelj. To mi je najveći ovozemaljski poklon koji sam mogla primiti.
Koji je bio prijelomni trenutak vaše karijere kada ste odlučili uzeti stvar u svoje ruke i pokrenuti vlastito kazalište?
Kako rekoh, to zaista nisam planirala. Imala sam u planu napraviti jednu predstavu, i to u ne baš dobrom trenutku za mene. Rastavljena, s malim djetetom, nakon što mi je angažman u jednom zagrebačkom kazalištu izmakao zbog zakulisnih igrica. I onda se dogodio ogroman, neočekivan uspjeh s predstavom “Gola u kavezu”. I jedna predstava je vodila drugoj. I danas smo tu gdje jesmo. Jedno od najuspješnijih nezavisnih kazališta koji uspijevaju igrati i nizati uspjehe i u doba korone. A ja realizirana i zadovoljna na svim poljima u najboljim godinama. Pouka ove moje životne priče je: gdje Bog zatvori vrata, otvori prozore.
Što za vas znači slava i koliko vam je donijela dobroga ili lošega?
Slava je smiješna pojava u Hrvatskoj, jer uz nju ne idu milijunski honorari i vile okružene velikim zidovima koje štite od neželjenih pogleda. Ja priznajem da sam se navikla na to da me ljudi prepoznaju i obraćaju mi se na ulici. A rado prihvatim i svaki komad voća viška ili bolju ribu koju dobijem od svojih obožavatelja.
Kako zvuči statistika vašeg kazališta? Kada zbrojite nastupe i predstave - jeste li zadovoljni?
U zadnje dvije godine pred pandemiju imali smo cca 150 predstava godišnje. I angažirali smo 20-ak umjetnika koji si živjeli od naših predstava. U crnoj, 2020. oj -ok, uspjeli smo odigrati 82 predstave. Ja sam prezadovoljna. A telefoni već zvone i imamo poprilično dogovorenih predstava. To mi sve ulijeva veliki optimizam.
Mnogi nemaju pojma da je vaš glamurozni život glumaca najviše proveden u kombiju dok putujete po manjim mjestima kako bi u svakom kutku Lijepe naše zaživjele vaše predstave - imate li anegdota iz takvih mjesta ili s takvih putovanja koje i dan dana prepričavate?
To mi je najljepši dio igranja nezavisnih predstava. Donositi kulturu u mjesta gdje je ona manje dosegljiva. Tim je naša zadaća još važnija i vrijednija. A anegdota ima toliko da bi mogli i knjigu izdati.
Mnogi zamjeraju Vladi da se u ovoj pandemiji odnosi prema kulturi kao maćeha prema Pepeljuzi - slažete li se s time i što bi vi osobno prvo napravili?
Vladi je trebalo dosta vremena da shvate da trebaju velikom pomoći - potpomoći samostalne umjetnike koji su prije pandemije svojim honorarima i potezima punili državni proračun. A onda su ostali bez ikakve mogućnosti zarade. Pomoći je bilo, i ima je, ali bi po meni, trebala biti puno veća. Ali sve, dok je normalno da ljudi primaju plaće, i ne odrađuju svoju plaću, a s druge strane samostalni umjetnici nemaju prilike zaraditi za osnovne potrebe, i primaju pomoć samo par mjeseci, i to prolazi, napretka nema. Jer od početka pandemije, samo tri ili četiri mjeseca su primili pomoć. Drago mi je da su potpore ipak nastavljene. I da će trajati dok se situacija ne smiri.
Kako se nosite s obvezama i činjenicom da doma imate dvoje učenika kojima treba ponekad pomoć u učenju pa tako uz sve morate obavljati i posao učiteljice?
Ja sam odgojila svoju djecu da se, što god više, probaju samostalno nositi sa svojim obvezama. Nije im lako, ali čini mi se, nadam se, da se dosta dobro nose i s manjkom kontakata, i sa svim peripetijama.
Cvita je krenula vašim stopama pa koji ste joj savjet dali?
Ma tri uloge u filmu ne znače karijeru. To bi se više moglo gledati kao koketiranje sa svijetom glume. Ima ona puno interesa. A meni je najvažnije da sretna, ispunjena, dobra i odgovorna osoba.
Koji ste vi najbolji savjet ikada dobili?
Od svojih roditelja, čini dobro i dobro će ti se vratiti.