I evo nas sad ovdje. Vi gledate u ekran i još je jedna sekunda prošla. Još jedan moment u životu. Otišao u nepovrat. I još jedan ... I još jedan sat, dan, tjedan, godina...
I evo nas ovdje, negdje na ovoj prekrasnoj plavoj planeti ... I što mislite upravo sad? Ništa? Ili nešto otprilike – ima li nešto više? Nešto drugačije u životu? Ne? E pa, meni se nekako proteklih tjedana misli vrte oko toga. Ali što je to nešto? Prijatelji? Novac? Odjeća? Auto? Stan?
Većina nas se prije ili kasnije tako osjeća – niste nesretni, ali ni bogznašto sretni. Imate posao, gdje i od čega živjeti, a možda imate i već neko vrijeme vezu ili ste u braku. No svejedno je prisutan taj osjećaj kao da ste zametnuli nešto ili kao da se nalazite na terenu koji je nepoznat, a opet poznat u isti mah.
Pa što onda napraviti? A što kad i dobijete ono što ste mislili da vam fali? Kad ste konačno kupili to što ste željeli, kad ste osvojili osobu za kojom ste čeznuli? Je li to to? Ili se kod vas javio onaj neugodan osjećaj koji bi se mogao sumirati otprilike nekako ovako – pa to zapravo i nije nešto drastično promijenilo moj život ...
I što onda? Sve ispočetka? Možda to uopće nije bilo ono što tražite, a možda vam je potrebno još više tog nečeg. Više odjeće, više putovanja, više fešti, više muškaraca, više žena ...
Želimo nešto više. Više nečeg. Samo nismo sigurni što to jest. To je onaj iritantan osjećaj kao da vas stalno nešto svrbi, a vi se ne možete počešati. Nešto se ne poklapa, puzzle nikako da se poslože. To je onaj osjećaj kao da ste kugla u rupi oblika kvadrata. Što se to događa i gdje je problem?
Naravno, to nije nešto o čemu biste pričali svojim prijateljima. Pa da naletite na reakcije (kao što sam ja) otprilike – “O čem ti pričaš? Pa kaj tebi fali?” ili “Daj ne fantaziraj”...
Generalno sam zadovoljna s poslom. Super posao, odlična ekipa na poslu, najbolji prijatelji na svijetu, podnošljiva obitelj (šalim se, mama) ... ali u posljednje vrijeme ne mogu si pomoći da ne osjećam da negdje tamo daleko postoji nešto ... Neću reći bolje, ali drugačije ... Osjećate li se i vi ponekad tako?
Bez zamjere,
Vaša Diva iz Međimurja
Ponekad se svi osjećamo kao da ne pripadamo ondje gdje se nalazimo